Idis i Saša grade kuće. Neke su obične, a neke nisu. Neke su pritajeno inovativne, a neke naglašeno ambiciozne. Kad malo bolje razmislim, volim i jedne i druge. Većinom su uspjele i plijene pažnju. Lijepo je vidjeti kako njih dvojica zrače energiju i strast prema poslu kojim se bave. Jedan crta, a drugi komentira. Koji put i obratno. Neobično su spretni u upotrebi ruke i jezika. Rijetko ili nikad džonom. Čini se i da imaju mjeru, te ne (g)rade previše i to je dobro. Svoje radno okružje zovu uredom, što je također vrlo primjereno. 

Kako god bilo, dječji vrtić „Krsto Frankopan“ u Krku, najnovija realizacija Ureda Randić Turato, upotpunjuje onaj niz njihovih projekata u kojem su škola na Krku, kompleks Zagrad na Rijeci i pastoralni centar na Trsatu te kojeg bismo nazvali pozitivnom običnošću.  S druge strane, postoji njihov eksperimentalni niz u kojem su oscilacije, naravno, puno veće. To su projekti poput kompleksa Adris u Zagrebu, „pametne“ kuće u Agatićevoj na Rijeci ili pak nebodera na Zagrebačkoj aveniji u Zagrebu. U toj grupi je i moj favorit – njihov natječajni projekt za zagrebački MSU iz 1999. koji žiri, nažalost, nije prepoznao. Uvijek sam smatrao da su projekti koji pomiču granice vredniji pažnje i da je to, uostalom, naša zadaća kao arhitekata. No to ne umanjuje vrijednost novog vrtića KF u Krku u kojem su pomaci manje herojski, ali sasvim dobro vidljivi.